Iako zajedničko lovište po imenu „Zelčin“ opisno počinje ( Rudina Lipovac) i završava ( Metlinci ) na rijeci Vučici koja niti u ljetnim mjesecima ne presuši, visoke temperature i do 37 stupnjeva te nedostatak iole ozbiljnije padaline izazvale se nedostatak vode ovoga ljeta u kanalima koji prolaze sredinom lovišta : Jasenovica i Poznanovac, tako da je krupna divljač ( srneća i grla divljih svinja ) zbog teškog podnošenja žeđi počela migrirati iz lovišta . Kako kopanje rupa pored spomenutih kanala nije došlo u obzir članovi su prionuli uređenju postojećih, gdje se inače zadržava voda , te u suradnji s DVD Zelčin dopremili u nedjelju (15. Srpnja) vatrogasnom i prikoličnom cisternom 13000 litara vode. Kako nam je rekao Matija Pandurić, zapovjednik DVD Zelčin koje je prošle godine obilježilo 60 godina uspješnog rada, ova akcija plod je suradnje dvije udruge prigradskog naselja Zelčin, smještenog nedaleko Valpova. U akciji je sudjelovalo 10 članova DVD-a. Lovci članovi LD „Jelen“ Zelčin koji gospodare u produženom zakupu zajedničkim lovištem su se uz pomoć motorne pile Ivice Magića uspjeli probiti do postojećih kalila i omogućili su dolazak vozila neposredno do pojilišta i kaljužišta. Voda je ispuštena u šumi Kormošica na dva mjesta koja nisu izravno izložena suncu , te po jedan u predjelu lovišta Vrbanov Gaj i Topoline. Ako ovakve vremenske prilike potraju za 20-ak dana ponovno ćemo dovesti svježu vodu naglasio je dr Ivan Canecki , predsjednik Društva i dodao da će se ovom akcijom divljač zadržati, te ako je potrebno aktivirati će i nova pojilišta i kaljužišta što će biti obilježeno i evidentirano u kartu lovišta. Ovom akcijom, dodao je Canecki, lovci Lovačkog društva Zelčin još jednom su pokazali kako biti lovac znači biti osoba koja vodi skrb o životinjama. Održavanjem pojilišta zadržavamo divljač, poboljšavamo njihov brži razvoj ali i štitimo od bolesti izjavio je lovnik Mario Korošić, lovnik Društva. Za sve učesnike Pavo Strišković, ekonom društva, priredio je uz pomoć lovnika ukusan lovački čobanac u lovačkoj kući „ Mazgala“.
